Otvori srce nenadanoj sreći

Onoj što nečujno kuca na vrata

Samo mi nemoj pogledima reći

Da nas razapinju kazaljke sata.

 

Ne dozvoli da ostanemo mirni

Usred tišine smo kamen uz kamen

U prolazu me slučajno dodirni

K’o lahor kad igrom oživi pramen.

 

Još nije izgubljena nježnost noći

Ima u nama Mjesečeve plime

Ma ja ću prvi prema tebi poći

Iz daljine kojoj ni ne znam ime.

 

Kada veća ruka poklopi manju

Smirit će se i te kazaljke sata

Čut ćeš na tren, k’o u nekom sanju

Kako nam ljubav ulazi na vrata.