ImaginarniPatuljak

30 svibnja 2014 Autor: 7 Kategorija: Misaona

 

Vraćam se na početak priče. Je li ipak vrijedno
izgubiti, ono što osjećam prema tebi, zamjeram sebi.
Kada godine se razliju kao puna kanta boje
nestvarno bi odletjele vještine koje sam se trudio
uzgajati i ne osporavati znanost i toga Gospodina.
 
Već i prije sam u noćnim satima zagorčavao smisao
pjesmama što su me krasile. Razbaštinio sam krhkost.
Kiše su ionako vlažne. Dani se gomilaju, zauvijek je
glupo reći. Sve ima rok trajanja. Protesti, revolucije
ratovi i život. Vrisak više nije dovoljan. Samo što
Sunce ne zađe, već predosjećam bit će najduža vožnja
 
Doslovno je vulgarno rečeno. Šume imaju noge i ruke
Brat, sestra. Razor zbog tuđih grešaka ”skupo je koštao”
Stranac, probisvijet. Znanac tek nekim sretnima
 
U jutarnjim satima razbuđeno srce, jetra obnovljena
Robot korača miniranim dolinama. Dašak mladosti
i mrzovoljne dane nadvlačim. Grijeh je u tome
što sam samo vjerovao a nisam u djelo sproveo

7 komentara za "ImaginarniPatuljak"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.