Inkunabule i dugoprstići

I lopovi su rangirani. Dijele se na one sitne koji iskoriste priliku povremeno doći do neke malene koristi, one  sofisticiranije koji kradu konstantno, neprimjetno, do trenutka u kojem se vrč razbije i na one majstore zanata koje jedino vlastita pohlepa i razmetljivost odjednom razotkriju.

Vile na moru, lovačke kućice, brvnare u planini, gliseri, jahte,umjetničke slike, sve su to znakovi da su svoje duge prstiće duboko zarinuli u budžet svoga naroda dok su mu s političkih tribina grmjeli kako je rastrošan i kako treba smanjiti svoje apetite.

Hrvatski je narod razvio bogatu terminologiju vezanu uz taj soj  ljudi; lopov, kradljivac, tat, dugoprstić, sijecikesa, džepar, drparoš…

Dakle, lopov nije razbojnik, otimač, provalnik, pljačkaš, jer on svoju rabotu obavlja tiho i potajno. Postoje  sitni i krupni lopovi. Oni sitni podliježu zakonu, a oni krupni samo povremeno, ovisno o trenutnoj političkoj opciji.
Bilo je mišljenja da bi te krupne lopove trebalo i Ustavom zaštititi, prvo kao manjinu, a drugo kao čuvare hrvatskog narodnog blaga u koji spadaju i inkunabule, knjige tiskane u Europi do 1501. godine. To su izuzetno dragocjene knjige, a u slavenskim zemljama   su  tiskane jedino u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Češkoj i Ukrajini,. U Hrvatskoj je tiskano devet inkunabula;  šest glagoljicom, a tri latinicom. Hrvati su jedini narod koji ima inkunabule tiskane  dvama pismima.

Glagoljicom su tiskane sljedeće inkunabule:

Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483. Mjesto tiska mogao bi biti Kosinj. Sačuvano je jedanaest  primjeraka. Misal je prva slavenska inkunabula tiskana i na papiru  i na pergameni. Naš je prvotisak prva slavenska inkunabula tiskana dvobojno, crveno i crno.
Brevijar po zakonu rimskoga dvora, 1491. Vjerojatno je nastao u Kosinju, a sačuvan je jedan potpun primjerak.
Ispovid, 1492. Mjesto tiska je nepoznato i nije sačuvan niti jedan primjerak.
Baromićev brevijar, 1493. tiskan je u Mlecima, sačuvano je pet primjeraka, ali samo je jedan potpun.
Senjski misal, 1494. tiskan je u Senju,  sačuvan je  jedan potpuni i dva nepotpuna primjerka.
Spovid općena, 1496. nastao je u Senju, a sačuvan je samo jedan  potpuni primjerak.

Pisane latinicom su ove inkunabule:

Molitvenik, 1490. Mjesto tiska je nepoznato, a sačuvan je samo jedan primjerak.
Oficij, 1490.  Mjesto tiska je nepoznato, a sačuvan je samo jedan primjerak.
Lekcionar Bernardina Splićanina, 1495. tiskan je u Mlecima, a sačuvana su dva potpuna primjerka.

Sve se ove inkunabule  dobro čuvaju u čuvenim nacionalnim bibliotekama, našim i stranim te u samostanima. Pažnju izaziva izgubljena inkunabula –Ispovid , tako značajna naziva. Možda se upravo ona nalazi u bunkeru nekog visoko rangiranog dugoprstića s početka ovog teksta.

 

.
Marija Juračić

 

 

 

 

21 komentar za "Inkunabule i dugoprstići"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.