U ovom novinskom članku autorica izvješćuje o uspješnoj prezentaciji slika i stiha slikara Marina Bobana i pjesnikinje Nade Topić i citira osvrt na izložbu profesorice Marije Juračić koji je uronio u samu srž inspiracije ovo dvoje umjetnika. Budući da ne mogu povećati članak, a da se tekst ne zamuti, prenosim dio tog citata:”
Svjesna činjenice da je Ljepota samo ljudski umišljaj, nedefinirana fikcija, ipak je tražim u umjetnosti. Ne doživljavam je razumom, ni naučenim ukusom. Osjećam je kožom koja se naježi, a ispod nje počne pulsirati rijeka zadivljenosti, ganutosti, ranjivosti. Nešto iskonsko, nezadrživo i gotovo bolno preplavi tijelo koje se počne čudno ponašati; oko zasuzi, a riječi se spletu u čvor i šute.
Ljepota je neosjetljiva na učene riječi koje pršte jalovinom, jer ona je naga, nesputana, iskrena duša čovjekova.
Poezija ima snagu riječima razgolititi tu dušu, uliti se u čitatelja načinom na koji je stvarana. Reagiramo smijehom na smijeh, bolom na bol, skladom osjećaja na sklad izraza.
Ali kako naslikati dušu? Onu zgaženu, raspuknutu, izranjavanu dušu? Kako naslikati bol koju je život naplavio u teškim, gustim potezima, u bezobzirnom hodu samouništenja? Kako nastaviti život u njegovoj gluhoj neosjetljivosti noseći živu ranu u prsima? Strašan je taj kontrast nastavljanja uobičajenih životnih ciklusa i osobnog, nenadoknadivog, bolnog i konačnog gubitka.
Na ovo pitanje odgovaraju slike Marina Bobana i stihovi pjesnikinje Nade Tadić:”
Mihovila Pasarić Walner
24/07/2017 at 8:44 am Permalink
Dobijemo li odgovore na sva postavljena pitanja kroz izričaj ili kreativnost na djelu, dobili smo umjetnost. Marija je ponovno dotakla sve ono što čuči u mnogima od nas, ali nemamo sposobnost ovako lijepo se izraziti. Osobno mi je divno pročitati sadržaj koji nije tek puka informacija, već povezuje misli i osjećaje na posebnoj razini kakvu u nama izaziva istinska umjetnost. Kreativni ljudi su posebni ljudi, jer su njihova djela vrlo intimna i originalna. Imaju moje divljenje i žao mi je što nisam bila u mogućnosti prisustvovati ovako lijepom događaju vrijednom pažnje…
24/07/2017 at 9:09 am Permalink
Svaka čast svima koji su u ovome sudjelovali. Nisu prazne slike, nisu prazne riječi i nije osvrt fraziranje.:)
24/07/2017 at 1:52 pm Permalink
Hvala, Miha, što brineš da se ovakvi trenutci ne izgube u vremenu!:)
24/07/2017 at 8:32 pm Permalink
Volim znati da su prave stvari na pravom mjestu:)