Proljetni dan mračan i hladan

Oblaci tamni, hladnim dahom zbore

Nemir u meni, ljepote gladan

Utiskuje na lice nove bore.

 

Ptica nema, u zaklon bježe

Sjeme crne topole vjetar zrakom ganja

Stojim na obali rijeke, u grlu me steže

Počinje vrijeme, vrijeme sjećanja.

 

U sutonu dana prve kapi kiše

Kraj i početak, koja ironija

Osjećam prirodu sa mnom kako diše

Duša moja u tami sja.