Uporno si hvatala rubine
koji su padali iz crvenih oblaka
poput kiše kristalnih meteora
taložeći se u tajnovito jezero
iza najtamnijeg sna.

Prostori su postali skučeni
popločeni narančastim granitom
iz kojeg te promatra tisuću očiju.
I nestaše korundasti oblaci
nošeni olujama odnoseći
krijesnice u ponor noći.

Gubiš potrebu kretanja
i želju da preskočiš prepreke
kojima si okružena
mireći se da nikada više
ne dohvatiš nȋti Sunca.
U tvom kutku modrikaste kugle
prestaje tvoja potreba bivstvovanja
pronašli su te kako u ruci stežeš
ključ svojih okova.