Iza života

Kad za mojim lijesom crni ljudi krenu

ti nemoj klonut, već uzmi gitaru

pozdravi mene k ̓o druga, k̕ o ženu

neka klapa pjeva onu našu staru.

*

Ja neću moći, ali ti ćeš znati

zagrlit život, ispit ga do kraja

a ja ću tebi obećanje dati

čekati kraj hada, čekati kraj raja.

*

Ako nas neće na ista vrata zvati

jer dobro nekad postane grijeh

neću te pustit, neću te dati

stvorit ću s tobom i tugu i smijeh.

*

Ako lutanje osuda nam bude

pa nas pošalju na suprotne strane

opet ćemo sresti neke iste ljude

i živjeti opet neke iste dane.

6 komentara za "Iza života"

  1. songfordead
    10/11/2012 at 10:40 pm Permalink

    ”opet ćemo sresti neke iste ljude
    i živjeti opet neke iste dane.”

    koliko god da se tuga provlači kroz pjesmu mene ljubav nekako tjera da čitam tvoju pjesmu
    naranče
    sfd

  2. ShadowOfSoul
    10/11/2012 at 10:43 pm Permalink

    ”a ja ću tebi obećanje dati
    čekati kraj hada, čekati kraj raja,,,’

    – bilo gdje, bilo kada, čekat ću ga kao nekada… tako sam doživjela ove stihove…
    – jesu li sve ljubavi tužne?

  3. Jim Corbet
    10/11/2012 at 11:36 pm Permalink

    Jako lijepo Marija, obećana ljubav, snažna i bezuvjetna, van-vremenska, ljubav koja je na pijadestalu,sve pohvale, pozdrav Mare!

  4. blueperlaa
    11/11/2012 at 8:26 am Permalink

    Marija, cijela pjesma u sebi nosi osjećaj tuge, svjesnost gubitka i pitanja na koja možda neće biti odgovora … ipak, tu negdje uspjela si uvući i posebno nježan i osjećajan stih koji doslovno svijetli u mraku :

    neću te pustit, neću te dati

    Dobroo jee 🙂 Uživaj u danu !

  5. ENEDIEL
    11/11/2012 at 4:37 pm Permalink

    necu te pustiti necu te dati stvorit cu s tobom i tugu i smijeh .pozdrav

  6. Marija
    11/11/2012 at 4:40 pm Permalink

    Hvala na lijepim komentarima 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.