Oblutak na obali mrtve tišine čeka noć, dodir tame. Valovi su u bijegu od stijena. Mjesec se skitnji odao, zvijezde pijanče. Sjedim prekriženih nogu s tupom boli u leđima prebirući po mislima. Pitam se : ‘Jesu li sada tvoji prsti u Njoj ?’ Duboko sam bolna. Izgubljena.
Pijesak mi je u gaćicama, prljavih sam stopala. San mi se večeras kurva. Ustajem i vučem olovne korake do prvih kapi mora. Slano me zavodi, želim se utopiti. Svoje golo tijelo o stijene razbiti, na prokletu osamu se nasukati. Pogled mi pluta. Pitam se : ‘Širiš li sada Njene prepone ?’
Sumnja na dno vuče me, u scenariju predodžbe gubim sebe. Ne želim ikada više izroniti, pod usne tvoje tijelo podastrijeti. Odlazim putem izgubljene obale, udišući miris prevare. Razorna je ovo noć bolne tišine. Ostavljam u vlažnom pijesku postojane tragove slomljene kičme.
*
Silence
Suzana Marić
Mihaela
05/08/2012 at 7:48 am Permalink
“Ostavljam u vlažnom pijesku postojane tragove slomljene kičme. ”
Draga Perla,vidljive tragove ostavljaš svojom poezijom, a tvoja kičma-duša će ozdraviti.
Tvoj scenarij predodžbe o sebi biti će daleko od dna.
Srdačan pozdrav!
05/08/2012 at 8:01 am Permalink
Valovi su u bjegu od stijena. Mjesec se skitnji odao, zvijezde pijance. Sjedim prekrstenih nogu s tupom boi u ledjima prebiruci po mislima.
Ispod tvrde kore je osetljiva, meka dusa. Tesko je naci njoj zasluznog.
Lep pozdrav perla 🙂
05/08/2012 at 8:18 am Permalink
Fenomenalna pjesma u bolu duše sjećanja koja naviru i stvaraju imaginarnu sliku zaborava. 🙂
05/08/2012 at 8:20 am Permalink
Jako lijepa snažna ljubavno-erotska pjesma. Sjajno si uplela doživljaj mora sa snagom razornosti osjećaja koji bjesne nutrinom žene.Opis okoliša je gotovo romantičan zabilježen perom pjesnikinje koja zna osjećati, gledati i slušati.Blizak mi je opisani osjećaj, dirnuti će misao čitatelja. imamo toliko različit izraz, a toliko osjećaja nekada dijelimo;
Želim među alge leći
neću snove, neću riječi
dosta mi je svijeta sjaja
crno-bijelo, pakla, raja.
Nemam ništa, ništa neću
neću boje, tugu, sreću
želim biti gola stijena
neću da se zovem žena………veliki pozdrav i čestitke 🙂
05/08/2012 at 10:11 am Permalink
Razorna je ovo noć bolne tišine. Ostavljam u vlažnom pijesku postojane tragove slomljene kičme.
Sve si ovime rekla. Tvoj izričaj je sznažan i poseban i toliko puta je već to rečeno, ali nikada ne postaje višak niti šablona, već istinsko divljenje….
LP
05/08/2012 at 10:46 am Permalink
Sjećam se tvojih prvih uradaka koje si objavila na online i kad ih usporedim sa ovim pjesmama uočavam napredak u književnom smislu, pjesme manje šokiraju i samim tim su bliskije duši ali naravno to može biti i stvar ukusa, uglavnom želim reči da je u tvojim radovima presudno doziranje..što bi značilo da može krv,kosti, lomljenja i iznutrice ali ako je dobro dozirano i ako nije naglasak samo na tome onda se lijepo uklopi u cjelinu i polući snažnu ali i lijepu pjesmu, tako te ja doživljavam u ovom poetskom svijetu..vidiš..toliko si snažna da moraš obratit pažnju na doziranje, haha, pozdrav Perla !
05/08/2012 at 10:55 am Permalink
Jaooo Jim, molim da me se uzima u malim dozama 🙂
Hvala ti od srca, kao i svim iskrenim čitateljima koji obiđu moj pisani svijet.
Znam ljudi da on nije savršen i da sam ponekad teško probavljiva ali nije niti život uvijek sladak i za pod zub. Marija, lijepo si to rekla : imamo toliko različit izraz, a toliko osjećaja nekada dijelimo – u tome je ljepota raznovrsnosti u izričaju. Kristian, lijepo je znati i hvala na podršci. Marissa, moje pjesme nisu uvijek i isključivo odraz mog trenutnog stanja i emocija … ponekad su zaista kombinacija više svjetova koji se isprepliću i koje upijam i sa strane. Hvala ti. Dragica, Dinko … hvala vam što ste tu 🙂
Uživajte ! Pozdrav velik ko kuća !
06/08/2012 at 2:50 am Permalink
jutro
sfd