Izgubljena
u Oceanu vremena
ne znam te
više ljubiti stihom,
sad te ljubim
moždanim vijugama,
suludim mislima
i čekanjima
pružanjem ruku
u praznine.
Ispraznost
u svijetu blještavila
sumorna ,neprimjetno
sam postala.
Moj stih je
bezvrijedna građevina
u kojoj nitko ne stanuje
ni nebom iznad nje
ne lete ptice
prema horizontima.
Izgubljena
na crti traženja
u godinama pustim
zalutala.