Kad otope se snjegovi i zašume nabujali potoci pojaviti će se utabani tragovi. Hoćeš li tada prepoznati trag kojim ste hodali prije snjegova, dok vas vjetrovi zaborava nisu smetovima zatrpali.
Arhiva > stefi
Jež i ladolež
Znadete li zašto jež uvijek voli ladolež. Zato što se ko u kući u njeg može sav uvući. Bodlje oštre tu on može naoštriti sve do kože. Kad ga umor snažan svlada ležaljka mu u sred hlada. Snove lijepe tu on sanja malog miša u sred granja. Štefica Vanjek-Štefi
Odjednom ti
Već dugo te nije bilo na stranicama moga dnevnika, ona žuta ruža u njemu sakrivena več je miris izgubila. Snove su mi prekrila sivila, i kada u bezcilju ni zore nisu suncem jutrile odjednom ti u javama. Donosiš mi proljeće u očima pa zamiriši ponovo magnolija, razigra se vjetar u krošnjama i vrati se sva […]
Koračam
Koračam hrabro klisurom ponosa u kojoj samo eho mojih misli odzvanja. Fatamorgana mojih snova iz prošlosti izranja , u njima nema moga ja, samo ostaci u pijesku nečijih odlazećih stopala što vode do oaza dalekih sjećanja i dina skorih zaborava. Štefica Vanjek-Štefi
Pod okriljem noći
Pod okriljem neprospavanih noći stihovi pjesama lahore i putuju, pjesnike ogrezle u samoći u tmini traže i raduju.
Srest ćemo se ponovo
Sresti ćemo se ponovo mi to podsvijest mi govori, tamo gdje vrijeme koje juri ne otkucavaju metalni satovi,
Ti zaslužuješ više
Ti koja upireš pogled u daljine zaslužuješ mnogo više od uzaludnog čekanja na marginama jave i sna.
Trgovac svilom
Moje misli ne možeš zauzdati, u gordijski čvor čvrsto vezati da iz njih ne izvire mjesečina.
Idem sad
Idem sad, tamo gdje nikog nije podijeliti još to malo iluzije što kao pečat mi je ostalo na nedovršenom štafelaju sjećanja da bila sam srećom zaogrnuta.
