Sresti ćemo se ponovo mi
to podsvijest mi govori,
tamo gdje vrijeme koje juri
ne otkucavaju metalni satovi,
tamo gdje nebitno je sunce
da bi se moglo ogrijati,
tamo gdje će naše misli
slijediti samo jednu dugu
koja vodi prema obzoru

Sresti ćemo se ponovo mi
u gradu u kojem nema žurbe,
samo glazba odzvanja ulicama
a rascvalim parkovima šetaju
sretna ,nasmijana ljudska lica.

Znam,sigurno znam,
sresti ćemo se ponovo
između zemlje i beskraja
kada zaborav prekrije sjećanja
na dane bez cilja
i lice bez osmjeha.

Štefica Vanjek-Štefi