Idem sad, tamo gdje nikog nije
podijeliti još to malo iluzije
što kao pečat mi je ostalo
na nedovršenom štafelaju sjećanja
da bila sam srećom zaogrnuta.

Idem sad, ne ostavljam tragove
na cesti koja povratak ne sluti,
krajputašima mjeriti prolaznost
što odnosi me u maglovit zaborav
da me ničije misli ne mogu slijediti.
.

Idem sad, sa oblacima ploviti
kapima kiše prošlost iz oka izbrisati,
kalež vedrine za sutra ispiti,
srcu umornu, zavjet ljubavi izmoliti
imitatorica sreće u vrevi postati.

Štefica Vanjek-Štefi