Izložba


Da bih oslikao život naš
ne trebaju mi boje i kist
na mojoj izložbi, to već znaš
visio bi jedan prazan list.
 
Stavio bih točkicu u kut
još je neotkriven svemir njen
ako je vječnost bijeli put
naša sudba je kap, samo tren.
 
U toj kapi blista sunca sjaj
boje odapinje dugin luk
drveća i ptica pun je gaj
a cvijeće njiše vjetra huk.
 
Da bih oslikao život naš
a papir bio prividno čist
dosta je da mi poljubac daš
u toj je točki ispunjen list.

5 komentara za "Izložba"

  1. Marija
    28/03/2014 at 12:52 pm Permalink

    Postoji u životu nešto što se slika i poklanja tuđem oku, a postoji nešto što se prešuti i sluti. I ta bijela margina zna jednom svojom uporišnom točkom značiti cijeli jedan svijet, čaroban spektar nastao iz bijelog. Veliki pozdrav Aljoša:)

  2. Mario
    28/03/2014 at 12:56 pm Permalink

    Nadaren si za poeziju, to je neupitno. Baš rado pročitam svaki tvoj novi uradak! 🙂

  3. boba grljusic
    28/03/2014 at 5:03 pm Permalink

    ne znam koji stih je bolji od kojeg ,prekrasno
    pozdrav

  4. marissa
    28/03/2014 at 6:52 pm Permalink

    Umjeti potaknuti rijeku lijepih emocija rječju, stihom, veliki je dar. Nije potrebna galerija da bi se objesile slike. Čar je u jednom i u drugom.
    Ali riječ. Velika je , snažna je, neizbrisiva.
    Lijepo Aljoša,
    veliki pozdrav!

  5. Iluzija
    28/03/2014 at 10:20 pm Permalink

    Jedna tocka je svemir, jedna tocka je zivot, ta jedna simbol svega.

    Krasno si obuhvatio simboliku u slikarstvu. Ono oslikano i ono neoslikano skupa tvore sliku.
    Bas mi je fora ova sinestezija, pretapanje metafora. Puno podrazaja, bogato asocijacijama, inspirativno..

    Bas mi se svidja

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.