Sve što slutim sad postaje tiše
težak je umor na dno srca pao
ne želim ljubav, samo želim kiše
da bi se grijeh sa života sprao.

Ja neću suze ni zadnje opijelo
i neću žubor života da čujem
ne želim ništa, neka šuti tijelo
ne želim trajat, ne želim da snujem.

Želim otići gdje nekad sam bila
prije no se sreli otac moj i mati
ne želim pjesmu i ne želim krila
želim samo duboko zaspati.

Što ovdje ima što srce veseli
ne, nema ništa, to versi su sveli.

.

Marija Juračić ” Stope u pijesku” 20I3.