Jahači vjetra, pričekajte malo!

Uzdama sapnite raširena krila

i nađite malo mjesta u vašem sedlu

za jednu hromu dušu što se umorila.

 

Lutala je dugo za željama ludim

kroz blato i trnje, kroz vatru i vodu

noseći u jednoj ruci život, a u drugoj snove,

podnosila je sve da udahne slobodu.

 

Mnogi su je gazili, od nje otimali

ali svoje lice nikad nije skrila,

a kad nije ostalo ništa da joj uzmu,

samoća ju je u svom domu prigrlila.

 

Jahači vjetra, zauzdajte vrijeme,

probudite nadu, neka s vama krene.

Možda, u visini, kad osjeti svjetlo

iz duboke tame povuče i mene.