Jedino ti znaš Sunce pretvoriti u svoj kuštravi šeširić, u sumornim popodnevima rominjanje kiše uglazbiti u ditiramb cvrčaka, na oblake okačiti snove te za moj pjesmuljak naći riječi:

Komadić osmjeha, oblaci i more,

nježno pune moja bijela jedra,

a ti pitaš kud mi snovi plove,

dok ljubim tvoja topla njedra.

.

U mom srcu je ruža vjetrova,

koji me nose na kraj svijeta,

a kad sam sam i prepun otrova,

ti si različak što za me cvijeta,

.

Jer ti si moja, zbrčkana i mala,

nemiran vražićak što me isto pita,

iako bi i sama odgovoriti znala,

tko se po mojim snovima skita.