Gle, stigla je jesen i s njom kiše
guste kapi na prozoru stvaraju buku
sa svakom kapljom i nadu zatuku
da sunčano ljeto vratiti se neće više.

Već i laste napustile su gnijezda
odletjevši prema dalekom jugu
žuto lišće šuštanjem pojačava tugu
dok vjetar njiše gole grane gvozda.

A u mojoj duši hladnoća se skupi
cijelu me prožima nekom sjetom,
pa i rosa ta što blistala je cvijetom
sad je samo suza koju zemlja upi.

Blatnjavim poljem šulja se magla
ovija me kao siva mrena oko
studen se uvlači u mene duboko,
a ja se ne dam, još sanjati bih mogla.