U noćima kad aveti gmižu
gluha muza škrtari na riječi
plamenovi vatre visoko se dižu
pokušavam te prostore prijeći.
+

Ne nosim tebi miris bijelih ruža
to crne kale mirišu od boli
nad  hladnim grobom tek sjena se pruža
sjena jednog srca preko groba voli.
+

Ničeg više nema, ništa isto nije
tvoje stope sada uz moje ne kroče
prijatelja nemam, moje najmilije
s kim ću sada kušat zabranjeno voće.
+

Dok ovim svijetom ti kročit si smio
mislili smo, dušo, da baš sve se smije
teški, grobni kamen krije što si bio
uzalud te  zovem, moje najmilije.

.

Marija Juračić ” Stope u pijesku” 2013.