Kamen je kamen – uz korov ili ruže

hladan se budim kraj neznanih tjelesa

nekad se osmjehnu i ruku mi pruže

često me prokunu munjama nebesa.

*

Bježim ko lopov što po navici, eto

obija srca usamljenih pragova

 bedra ulica njuši prljavo pseto

na putu davno izgubljenih tragova.

*

Pregorena želja oblacima dima

doziva kišu samilosnih očiju

nema te,  a opet kao nikad ima

vranci nemira vuku praznu kočiju.

*

Sve vodi u dolinu mrtvih slavuja

nad posljednjim stihom crne vrane kruže

da jedna tvoja suza za me nabuja

puknuo bi kamen , procvjetale ruže.