Kamen je kamen – uz korov ili ruže

Hladan se budim kraj neznanih tjelesa

Nekad se osmjehnu i ruku mi pruže

Često me prokunu munjama nebesa.

 

Bježim k’o lopov što po navici, eto

Obija srca usamljenih pragova

Bedra ulica njuši prljavo pseto

Na putu davno izgubljenih tragova.

 

Pregorena želja oblacima dima

Doziva kišu samilosnih očiju

Nema te, a opet kao nikad ima

Vranci nemira vuku praznu kočiju

 

Sve vodi u dolinu mrtvih slavuja

Nad posljednjim stihom crne vrane kruže

Da jedna tvoja suza za me nabuja

Puknuo bi kamen, procvjetale ruže.