Iako te nema više
tvoje verse opet ćutim
puni kletve, nisu lijepi
u sebi ih samo slutim.
Ovim gradom lutao si
prepun sjete i poruge
prljav, gladan osjećaja
sav od psovke, sav od tuge.
Ja stihove tvoje šutim
u sebi ih samo nosim
ne dam da me slabu slome
ja se smiješim i prkosim.
Iako te nema više
Tvoja pjesma sa mnom diše.
julija
02/03/2012 at 10:00 pm Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=X2mrXJyzaA8&list=UUdWqmmGoNRRyQQRqcuLrvlA&index=5&feature=plcp
03/03/2012 at 2:46 pm Permalink
Lijepa pjesma posvećena Kamovu
Ovim gradom lutao si
prepun sjete i poruge
prljav, gladan osjećaja
sav od psovke, sav od tuge.
Koliki su pjesnici otišli pod zemlju ne doživjevši za života priznanja za svoju poeziju,nego ih se uvažavalo tek nakon smrti.Zar uvijek autori moraju umrijeti da bi im djela zaživjela:)?
03/03/2012 at 7:21 pm Permalink
Izgleda da je to prokletstvo pjesnika. Rijetki su donekle priznati za života. Zapravo, priznata im je poezija, a ne oni jer od poezije nisu mogli živjeti. 🙂
03/03/2012 at 7:34 pm Permalink
lijepa pjesma
pjesnik je rođen od proklestva
proklestvo je rođeno od pjesnika
rođenje je proklestvo pjesnika
15/03/2012 at 2:01 pm Permalink
izvrsno ,,uživala sam i bila iz nekog razloga ponosna na tebe