Kada ti obasja reflektora bljesak

 Šareno perje na kom zavidi paun,

A srce raspeš u dlanove za pljesak

Onda si sretan i kao tužni klaun.

Možda raste jedne iluzije majstor

U malom djetetu na trulim daskama

Da li znaš tko si kada padne  zastor

Skupa sa svim odigranim maskama.

Kada oglušiš na bjelosvjetsku buku

I izletiš iz cirkusa naglavačke

Potražit ćeš letom neku mirnu ruku

Aplauz oduvijek ubija maslačke.