Jednom kad jesen kose prošara

I ureže najljepše godove

Duša će kao puna košara

Mirisati na zrele plodove.

 

Jednom kad jesen kose prošara

A dani nepovratno proteku

Nakon svih vrtloga i košmara

Mirno ću sanjati uz rijeku.

 

I ti ćeš, ženo, kraj mene sjesti

Tako drukčija, a opet ista

Vjetar će uvelo lišće mesti

K’o da minule godine lista.

 

Vječno zelena ostat će klupa

S naša dva pogurena lika

Neka urezano srce lupa

Kad se u oku zamrzne slika.