Stara je krčma
naš stol u kutu
ja pijem vino
ti jednu ljutu.
*
Novine nove
stare vijesti
čovjek pred šankom
na rubu svijesti.
*
Umoran barmen
čaše briše
umorne priče
ne sluša više.
*
Puno je dima
krišom se puši
protesti blagi
zakon se ruši.
*
Za drugim stolom
mlada cura
ruku u džep
starca gura.
*
I svira glazba
koja to nije
kuknjava neka
rekla bih prije.
*
Kiša je stala.
Idemo! Plati!
Treba mi zraka
Sunce se zlati.
julija
Josip Ergovic
katarinab
22/08/2012 at 5:53 pm Permalink
mene iskreno pjesma podsjeti na pjesmu grupe Hladno Pivo, što znači da je dobra, lol
super je, jednom se i vratim pa nešto pametno dopišem, inspiracija je tu, ali teški prsti,
naranče u koloru
22/08/2012 at 6:58 pm Permalink
pjesnik je zaglavio u okolini koja mu ne odgovara, lake žene, prozirna glazba, tipična krčma, ¨”treba mi zraka, sunce se zlati” bijeg u nešto normalnije.
22/08/2012 at 7:11 pm Permalink
E Mare kad je ti posložiš onda je zaista sve na svome mjestu 🙂 Nema se što za dodati ili oduzeti.Stara zadimljena krčma,vino i ljuta…i naravno lake žene.Moje poetsko ozračje rekao bih 😉
22/08/2012 at 8:05 pm Permalink
Dečki, hvala na čitanju 🙂
22/08/2012 at 8:45 pm Permalink
Opaka krčma baš na kraju svijeta koju je kultura u širokom krugu zaobišla.Lijepo Marija.Pozdrav.
22/08/2012 at 10:00 pm Permalink
Kao da si bila na cugi sa Jesenjinom, on je navračao u takve birtijetine 🙂
jako dobro, pozdrav Mare !
23/08/2012 at 5:43 am Permalink
Tebi zbilja sve dobro ide, opis birtije, sanjara nekih, lakih žena i starih htjenja 🙂
23/08/2012 at 7:14 am Permalink
umorne priče
Jako dobro ! Samo dvije riječi ovako spojene sjajno mogu dočarati toliko toga što ne želimo čuti, što nas umara i nije nam potrebno … ali … umorne priče su svuda oko nas i u to ime ponekad je dobro zaliti sve vinom i jednom ljutom 🙂
Veliki pozdrav Marija !
23/08/2012 at 9:12 am Permalink
Marija, zlatna pjesma u od zlata operiranim svratištima, negdje… iz čega maestralno izvlačiš pojedinosti, trenutke. Nakon tih opaski, naravno, treba izaći, treba platiti, treba zraka… Gle, vraga! Nakon toga pjesnikinja ne može a da ne kaže i to što me snažno dotaklo: … SUNCE SE ZLATI.
Pozdrav, Marija! 🙂
23/08/2012 at 11:58 am Permalink
Ne znam čemu komentari da je ovakve krčme zaobišla kultura i da je pjesnik zaglavio u mjestu na kojem nije htio.
Ha, upravo je suprotno, u oba, a i više slučajeva. Dobro pjesnik zna gdje ide, a na takvim je mjestima, bez sumnje, prisutno više kulturnog nego u otmjenim restoranim! Zaboga!
Odijelo ne čini čovjeka
23/08/2012 at 11:59 am Permalink
P.S.
jebena pjesma
23/08/2012 at 12:21 pm Permalink
Cure i dečki, jednostavno hvala. 🙂 🙂
23/08/2012 at 5:59 pm Permalink
u snu sam usnuo san
opet sam mlad
i opet sam star
netko me ganja
zlokobnom rječju
posvetio sam se životu bez strojeva
i propao kao pruće kada ga bace u vatru
ipak sjedim za šankom
crna gorka kava
dim cigarete magli mi pogled
služim se izričajem potrebitog pjesnika
ideal slobode zgrčen u prošlost
sam sam skrivio svoje ceste i krute doživljaje
ja se vratio marija, lol
naranče
23/08/2012 at 6:26 pm Permalink
Vrlo realističan prikaz svakodnevnice.
Uočila sam nekoliko poruka,
na kraju najpametnije, plati i što dalje (u maštu ).
Srdačan pozdrav Marija!
23/08/2012 at 6:51 pm Permalink
Song, dobar komentar- pjesma IoI
Marissa, ti daš mojoj pjesmi smisao kojega nisam ni bila svjesna 🙂