Krik

U stihove ću svoje pretočiti suze

i viru njihovom predati tugu

pa nek’ se zavrte u čarobnom krugu

da vrate mi spokoj što netko mi uze.

 

Jer odavno srce nije mi cijelo,

ranjeno i slabo sve dublje pada

u ponor gdje slomljena već leži nada,

nemoćna da spasi dušu i tijelo.

 

Samo sam crv što jedva gmiže

i niže od toga ne mogu pasti.

Ne sjećam se više kako je rasti,

tek jecaj moj život iz prašine diže.

 

I posljednji put, kad bol se sva stisne

u šaku jada koja prkosi

iz naručja smrti što me već nosi,

nek’ pjesma se iz grudi otme i vrisne.

11 komentara za "Krik"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.