kuća

    Jednog dana poželjela je imati svoju kuću.Ta misao ju je sve više zaokupljala,svoju kuću,svoj vrt,svoju sobu,imati prostora za živjeti,raditi i naravno da i djeci ostane nešto kad je ne bude više.Bilo bi to divno,svi govore ,napravio sam za djecu,tako da je i ona htjela,da ostane nešto djeci.Počela je tražiti kuću za svoju obitelj i našla ju je.Na obali najljepšeg mora.Veselila se da će jednog dana sinove oženiti,veselila se unucima.Sanjala o velikoj i sretnoj familiji.Mislila je da u tome nema ništa loše.Podigli su kredit i kupili kuću.

A ta kuća sa toliko ljubavi je uređivana bila.Svi zidovi svježe obojeni,vrata,prozori,kuću obojili u boju marelice a lođe bijele.Uređena terasa i cvijeća svih boja i vrsta.Svakim danom kuću je voljela sve više,to postao je dom.Provodila dane radeći i njegujući vrt i uživala u tom.

     Međutim što je više davala ,kao da je više trebalo,stalno nešto.Znala je sjesti na zidić i gledati u svoj novi dom i pitala se ,Bože hoće li to stvarno jednog dana biti moje.Rate kredita uredno plaćala i sa takvim veseljem i ponosom.Imam,skupili smo za ratu,to je plod naših ruku,uspjeli  smo.

Tada sinovi se poženiše i odoše.Srušio se san koji je sanjala.Kuću koju je do sada gledala sa ljubavlju i veseljem ,postala je teret.Naime postavila si je pitanje,što će mi tolika kuća kad u njoj nema djece, za nju i muža to je previše kvadrata.Svakim danom kao da joj je kuća crpila snagu.Postala je bezvoljna,umorna,sve je postali teško.Konačno jednog dana otišla je na putovanje.Na putu je bilo dobro društvo,pjesma,ples,šala.Tih par dana je bila vesela i tada je shvatila da se pretvorila u roba i cijelu sebe je dala u tu kuću i ono što je ona predstavljala.Dajući sebe svima oko sebe,prvo obitelj,kuća,posao,izgubila je sebe.Zaboravila se smijati,nije nikud izlazila ,nije imala prijatelja.Tada je sve to sebi priznala i počela je preobrazba.

Danas se smije,djeca,unuci dolaze u posjetu.Niti kuća ,niti posao nisu više na prvom mjestu.Putuje ,veseli se novom danu,nastoji naći ljepotu oko sebe,još uživa u pogledu na plavo more uz pjesmu cvrčaka,zalasku sunca,veseli se šetnji i igri sa psom,voli ples,pjesmu,društvo.Stiče nove prijatelje, vrača se polako ,ali sigurno sebi.I prije je voljela otići u kazalište,kino,koncert,pročitati dobru knjigu.Imala je zvijezde u očima i gledala sa veseljem u novo sutra.

    Danas prodaje kuću koja ju je iscicala, ne da se više trovati,ne daje se više kao nekad u nedogled.Sad traži i za sebe,jer vreća iz koje se samo vadi ne stoji,ruši se.Pita se gdje je pogriješila i kad učinila krivi korak,ali da li je to više važno.Sanja o kućici u nekom gradiću uz more,gdje nema gužve i želi svoj mir.Traži anđele u oblacima i nada se da će opet  u očima imati zvijezde. 

 

3 komentara za "kuća"

  1. stefi
    25/09/2012 at 9:42 pm Permalink

    Vau kako dobra priča ,sreća da je na kraju pronašla sebe a koliko ima onih koje kuća uništi do kraja.Jako dobro En.

  2. Marija
    25/09/2012 at 9:52 pm Permalink

    Dobro i zanimljivo napisano. Poučno. Pozdrav Ene 🙂

  3. ENEDIEL
    26/09/2012 at 6:34 pm Permalink

    hvala na čitanju,i komentaru, drugi su odustali kad su vidjeli ,ajme koliko toga ima. ha ha ha

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.