Još se nisi bio ni rodio,
a već ti je hladnoća progona
ranjavala majčinu utrobu.
.
Ti si nam došao potom
sa svjetlom istine
da ga krvlju svojom posvjedočiš
i svojim životom.
.

Al’ svijet je tamu prigrlio
i dandanas ne razumije.
Jer ovaj prah zemaljski
stalno mu je pred očima,
u oči mu vječito upada
i od njega svoga pogleda
odvratiti ne umije.
.

O, Ljubavi čista,
naše oči svijet gledaju
mutna i suzna pogleda
dok prahu se vesele,
a srcu ne vjeruju da prah je taj
zbog kojeg plaču.
.

Al’ ti si, Ljubavi najviša,
smrtni prah otpuhala
i svjetlo istine nam poslala
da se odraz neba u duši zrcali,
da se prahom tim ne zapraši,
da se čovjek u tami svjetla ne plaši,
„S vama sam u sve dane”, rekavši.