Dugo me dugo, gledao u oči
moj žuti mačak morao je poći.
On je znao, a i ja sam znala
u tome trenutku srce bih mu dala.
Ali samo rekoh, pođi stari druže
nađi avanture i voli što duže.
Na zvjezdanom putu ka mačjem raju
želim puno maca u tvom zagrljaju.
Pošao je mirno, okrenuo se nije.
I danas vidim kad Sunce ne sije
na mračnome nebu žute mačje oči
to moj Miko novom stazom kroči.
.
Marija Juračić ” Stope u pijesku” 2013. REDAK
Josip Ergovic
julija
Mihaela
Lav
02/05/2012 at 9:12 am Permalink
Secam se pesme marija, dirljiva, lepa i tuzna. Miko je sigurno u macjem raju!!! Lep pozdrav 🙂
02/05/2012 at 10:46 am Permalink
Dirljivi stihovi Marija.Tesko je kad se izgubi dobar prijatelj ali je uz tebe zasigurno imao lijep ovozemaljski zivot.
Lijep pozdrav!
02/05/2012 at 10:57 am Permalink
I ja pamtim ovu tvoju pjesmu od prije, lijepa mi je, pozdrav Marija !
02/05/2012 at 11:00 am Permalink
Ma ne, nema tuge ovdje, lijepe želje i osmijeh za Mirka 🙂
pusek newe
02/05/2012 at 3:37 pm Permalink
podsjeti me na mog mačka ,Jesi li o meni i njemu pisala??
02/05/2012 at 6:54 pm Permalink
Raznježila me i duboko dirnula ova tvoja divna pjesma draga Marija! Jednog nadražeg i nikad prežaljenog otpratila sam na mačje nebo prije dosta godina (netko ga je otrovao) ali do danas je ostao najdraži…
Osmjeh ti ostavljam od ♥! 🙂
03/05/2012 at 12:45 am Permalink
:)))))
03/05/2012 at 8:57 am Permalink
Ovom divnom i, kako kaže Marko, dirljivom pjesmom podsjetila si me na slične, neprežaljene, naoko periferne i za mnoge, nažalost, nevažne “stvari”. No, mislim da su zapravo nevažne one duše koje nevažnim smatraju ovim stihovima kako izraženu i zapitanost gdje na kraju I ONE IDU, tako i proživljen trenutak rastanka i gubitka.
Lijep pozdrav, Marija!