Njihao je vjetar polje zlatnog klasja

Njene su kose mirisale na žito

Sklanjala je pogled da suza ne zasja

Neku je tugu nosila posakrito.

Ćutio sam kako se za susret sprema

A vlak u magli ne stiže do postaje

Čekala je onog kojeg više nema

Netko ostaje, a netko nedostaje.

Je li nada samo podvala sudbine

Zbog koje nam se oči i dalje sjaje

A srce k’o gnijezdo puno topline

Ne odbacuje to kukavičje jaje.

O, da je sretnem opet sve bih je pit’o

Otkud joj privjesak s imenom Asja

I zašto joj kose mirišu na žito

Kad vjetar zanjiše polje zlatnog klasja.