U paralelama
moje logike stršljen svetkuje.
Pepelni kvadar

hermetičnost cjeline;

strah je okrutni roditelj,

kompulzivno dijete
uzvraćamo –

crno odjeveni, iz knjige kaplju slova
Res, non verba

cvijeće izniklo u Chernobylu
vukovi trče

radioaktivnim poljem,

šest kamenčića oko Sunca

Boga,

oko bogosunca
šest kamenčića stvara zvuk – ustuknut pred opasnošću,

ponor budi svjetlo.

Dobio sam bilježnicu

od gospodina Mefista.

Tamnu.

Kaže: – Napuni je stihovima! –
s krvavim prstom dodiruje lice
( duh bolesnog proturječja ).
Četvrti dan –
mrtvačko praznovjerje zarobi pomrčinu moje duše,

u knjižari ugledam čovjeka
kupuje > Terminal <

podzemni svod,
te noći nisam oka sklopio.

Postadoh Pjesnik.