Moje su te ruke oblikovale

Iz šake zemlje u kojoj si tavorio

Izmiren sa sudbinom

Kroz pore svojih dlanova

Udahnula sam ti život

Od finih niti misli izatkala krvotok

I darovala ti kap svoje krvi

Što divlje potekla je kroz tijesne ti vene

Da utaži žeđ željama žednim

Otvorila sam dlan, poklonila ti horizont

Na obzorima si se gubio, praćen mojim

Blagoslovima, vraćao se

Na ramenima i lažima na plećima tuđim mirisima.

Čemu sam se nadala dok sam te stvarala?

Ljubavi, kojom si hranio mnoga usta, ali nikada moja

Vatre, kojom ti je tijelo plamtilo,

Dok se moje na ugarcima grijalo.

Vjeri? Koju sam izgubila negdje u otkucaju vremena,

U šaci zemlje što bacila sam je u vjetar.