Osluškujem lucidni harakiri –
a mimika odskače po planini.
.
Nema lijeka, slabi su blokatori –
za košmare u paranoičnoj glavi.
.
U trenutku, mislim da ću umrijeti,
no moj me anđeo zagrli i poljubi..
.
Beba se privine, uz moje grudi,
prsni koš oživi, biće mi treperi..
.
Jedino su njihove, ručice blagosti
-ono što me diže, iz anksioznosti..
Nema komentara za "Lorena Galeta “Safirni Kerubini”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.