Lorena Vojtić “NJegova apatija”

Famoznim
utjelovljenjem
magijske esencije,
opetovano – nespretno,
doživljavam deja vu.

Ti mi se čudiš,
deklarirajući se
enigmom!
.

Stalno
bojkotiraš
sam sebe,
braneći neke
nerealno – opipljive
fatalističke predodžbe.
.

Dok, s druge strane
(ne)razumijevanja…
.

Odbijaš moje
iskrene konstante
koje se, tobože,
kose s tvojim –
napose, fanatičnim
uvjerenjima.
.

Neobični čovječe,
apsurdno degradiraš
obrnuta poimanja
prošlih utjelovljenja.
.

Čemu?
.

Živi sam svjedok
da opstoje, čak,
štoviše, nekoliko sam
ih pradavno proživjela.
.

U prethodnom
sam se životu –
upokojila stihom
bez pokrića.
.

Što smjeram
u ovome stoljeću?
.

Kladim se
na nas…

2 komentara za "Lorena Vojtić “NJegova apatija”"

  1. stefi
    27/01/2024 at 2:56 pm Permalink

    Stih uvijek ima pokriće pa makar bila riječ o klađenju.
    Za dobro uvijek se vrijedi kladiti.

  2. Avatar photo
    Tonka
    29/01/2024 at 6:32 pm Permalink

    Apatija nikada ništa dobrog ne donosi, uzima i troši tuđe resurse. Hoće li oklada donijeti više?

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.