Zaista je nepredvidivo živjeti u društvu skrivenih namjera, gdje se mjeri svaka riječ, potkopava pravi cilj i remeti psihička stabilnost. Koji god korak učiniš, netko te okrivljuje, podmeće ti nogu, naočigled rasipa zle podsmijehe. Kamo smo to krenuli? Pritajeni ateisti čitaju Bibliju na nedjeljnoj euharistiji, licemjeri gospodare našim zdravljem, “ubojice” kreativnosti i napretka – manipuliraju bez imalo srama. Dok, pak, predatori u obličju ovce – zagađuju zrak svojim postojanjem. Bože, osjećam se kao gledateljica u kazalištu apsurda…