Što da radim tužno 
misli mala breza
jesen došla skoro će i zima
a srce mi stegla jeza

Nikog nemam da me tješi
kad ostanem sama i gola
vjetar će mi haljinu strgnuti
umrijet ću od stida i bola

Sluša zlatna luna kako
mala breza tužno uzdiše
spusti se niz ljestve nebeske
da joj srebrne suze obriše

Ne plači brezo mala
nježno joj luna šapuće
svojim ću te ogrnuti plaštom
dok ne zarudi proljeće