Ima jedna mala škrinja

Mokra od jeseni sjetnih

Sva svjetlucava od inja

Topla od proljeća sretnih.

 

Ima jedna mala škrinja

Mjesto gdje kob slaže dane

Planine i mora sinja

U njoj sve na kraju stane.

 

Ima jedna mala škrinja

Nosim je po svijetu tuđem

Jer tu je riječ materinja

I tu bez kucanja uđem.

 

Ima jedna mala škrinja

Bez zlatnika i pologa

Što me krije od zvjerinja

U zakutku srca moga.

 

Ima jedna mala škrinja

U njoj sniva plavi pramen

Ljubav koja tiho tinja

A opet je vječni plamen.

 

Ima jedna mala škrinja

Sva od sjaja i ljepote

Da me sačuva od grinja

Da te pozlati, živote.