Ponekad plovimo do male uvale

Sve slatke tajne školjke su sačuvale

Borovi još mirišu na mladost našu

Galebovi bijeli u sjećanju mašu.

 

Ribar u daljini baca prazne mreže

Za život ga cijeli more za se veže

A dok Mjesec svijetli poput ferala

U smiraj tone topli dah maestrala.

 

I tako vjetar zaspe u tvom pramenu

Ti ponovo sanjaš tu na mom ramenu

Školjke sjećanja kad otvaramo skupa

Kažeš da ne plačeš, to more te kupa.