Matija Petar Katančić

Pitate li se ponekad kada čitate Bibliju, to neiscrpno izvorište europske književnosti, tko je bila osoba koja ju je s latinskog jezika prevela na hrvatski jezik? Sigurno u svijesti stvarate sliku niza svećenika koji nagnuti nad pisaćim stolom guščjim perom u ruci ispisuju ogroman tekst.

No, sav taj posao napravio je jedan čovjek, franjevac iz Valpova, profesor filozofije i teologije, Matija Petar Katančić.

Zagledan u život, zanesen njegovom tajnom, a znanstveno znatiželjan, proučavao je mnoga polja čovjekova stvaralaštva; arheologiju, povijest, numizmatiku, filologiju, leksikografiju, književnost…

Rođen 1750. godine, svoje mladenačke dane dočekuje u vremenu prosvjetiteljstva koje vjeruje u moć razuma i prosvjete koja treba pomoći zaostaloj sredini.

I srcem i dušom predao se Katančić radu za opće narodno dobro.

Prvi je hrvatski književnik koji  piše  o hrvatskoj književnosti s estetskog stajališta  (Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetikeDe poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus) i začetnik je ideje o  novom jezičnom  standardu koji je prema njegovom mišljenju i nastojanju trebao biti štokavsko ikavski.

Svoju zbirku Fructus auctumnales- Jesenski plodovi piše Katančić latinskim i hrvatskim stihovima te postaje hrvatski predstavnik klasicističke poezije koja njeguje jasan, jednostavan i logičan stil, kojemu je ideal poštenje, zlatna sredina i mjera.

Primjer iz njegove poezije pokazuje da je bio izvrstan versifikator, a naglašeni senzibilitet, atmosfera i uloga pejzaža čine ga pretečom romantičarskih raspoloženja naše književnosti. Katančić postaje most između klasicizma i predromantizma.

Ševa

Mariji Vlastionici

ondak malo počine

pak priuzme pismicu,

glasak više podigne

a naperi kukmicu.

Cil, cii…udara;

poleti, opet stane;

cii.cii, cicvara…

piva ptica brez mahne.

Neka piva ptičica,

kud ide Karašica,

neka živi Marica,

draga nami dušica!

Danas, s povijesnim odmakom možemo visoko ocijeniti rad  ovog našeg pjesnika i književnog teoretičara i s poštovanjem otrgnuti ga zaboravu.

9 komentara za "Matija Petar Katančić"

  1. boba grljusic
    21/03/2014 at 5:09 pm Permalink

    Nadasve edukativan članak ,veseli me što naučih nešto novo i lijepo danas
    sjajna tema
    hvala Mihaela
    veliki pozdrav

  2. Aljoša
    21/03/2014 at 5:36 pm Permalink

    Lijepo je saznati iz tvog pera o velikanu koji zaslužuje da bude pamćen. Hvala na edukativnom tekstu i upoznavanju s likom i djelom ovog mudrog čovjeka.
    VP Mihaela 🙂

  3. Jim Corbet
    21/03/2014 at 6:39 pm Permalink

    Nekih 200 metara od moje kuće bila je svojevremeno njegova bista, točno ispred valpovačkog dvorca no međutim jednostavno je nestala 🙂 ukradena je i još uvijek nije pronađena,izgleda da se nekom jako svidio rad kipara ili su jednostavno vandali to napravili iz objesti što je čest slučaj u ovom kraju 🙂

    uvijek zanimljiva štiva, pozdrav Mihaela!

  4. julija
    21/03/2014 at 6:55 pm Permalink

    I tako, da je bilo po našem Slavoncu, mi bismo danas pisali ikavicom i ne bismo se mučili s ije/je. 🙂

  5. Mario
    21/03/2014 at 7:22 pm Permalink

    Svašta znam, ali ovo nisam znao:) S užitkom i zanimanjem pročitao.

  6. Mihaela
    22/03/2014 at 8:54 am Permalink

    Jedva da je spomenut u školskom programu, a toliko je napravio za kulturu. Veličamo neke tuđe pisce, a naše guramo u stranu.:)

  7. Lav
    22/03/2014 at 10:11 am Permalink

    A što ga nisu poslušali? Po Hrvatske bilo je ikavsko.

  8. Moon47
    23/03/2014 at 2:40 am Permalink

    Lijepo Mihaela da si spomenula ovog Velikana. Pozdrav!

  9. songfordead
    23/03/2014 at 10:02 am Permalink

    zanimljiv tekst
    puno pozdrava

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.