U zaboravu kamena
postoji megagrob
u kojem su sahranjeni
svi Snovi izdahnuli
u jednoj jedinoj noći
dok je svjetleći bodež parao
tek narođeni bijeli mozak
što jezivo je rezao prostor
s prvim nemirnim vriskom.

Nesigurni koraci još i sad tragaju
za izgubljenim Snovima
da okite latima put reinkarnacije,
al’ s viđenjem nedjela zvjeradi
sami tonu dublje u nepovrat
crne rupe autističnog univerzuma.

Možda levitiraju u gravitacijskom
prostorvremenu između zvijezda
čekajuć’ novo rađanje boga Višne,
neki manje bolan parajući krik
koji nikada neće spoznati
ubode oštrica uzaludnih
Smrti ovozemaljskih.