Milan Drašković “Sonet za zabranjene boje”

Nektar iz pupoljaka, voćka sred staklenika,

između dve planine jezero s lokvanjima,

dojke prepune mleka pri noćnim imenima,

mirisi njenih snova kroz vir antiseptika.

                            .

Reč s druge strane stakla strah kad pohodi snove,

usnuli Endimion okupan mesečinom,

umorni ljubavnici okruženi tišinom,

rešenje enigme i katalog za hirove.

                          .

Pogled na zabranjene boje jednog rastanka,

u ulici poroka prepoznatljiva senka,

brak ispunjen zamorom reči kad se sudare.

                        .

Odsjaj svetionika kao večernja zvezda,

u zatrovanoj noći zanos da se obuzda,

dan za nove naslove u izlogu knjižare.

 

Nema komentara za "Milan Drašković “Sonet za zabranjene boje”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.