Rođen sam od smrti.

Stvoren od ostataka leševa,

oživljen voljom dementnog sanjara,

koji je nagađao da reanimacija

je moguća i potrebna,

kako besmrtnost ne bi trebalo

biti sebično Božje carstvo.

.

Dizajniran sam bez obzira na estetiku,

već naprotiv,

spojen kao odvratna parodija

onoga što jest i čini bit ljudsku,

poslan kao ružan faksimil.

Ipak je to bila moćna magija,

iskra iz vlastite Božje domene,

koja me iz munje

animirala struja sjajna.

Njegova vatra mi je život dala.

Stoga, budući da me stvorilo nebo,

nešto mora u meni biti lijepo.

.

Ipak me čovječanstvo,

u svojoj sumnjivoj mudrosti,

svelo na progonstvo,

kao izopćenika ljudskosti.

Oni obožavaju stvari koje su lijepe,

i obeščašćuju, uništiti me nastoje,

kao one stvari koje označavaju

da sam čudovište,

dok oni predstavljaju ljepotu.

.

U svojoj zbunjenosti i preziru,

potražio sam zaklon od divljina.

Zalutao u mjesto mirisnog cvijeća,

veličanstvenog drveća,

i šumskih životinja,

koje su prepoznale

da im neću ništa nažao učiniti.

I osjećao sam se slično ovom sjaju,

ljudske povezanosti,

za koji nemam ime…