Ja mrzim sebe, mrzim svoj posao,

mrzim što sam jutros rano ustao,

uvijek je isto, dolazim i odlazim,

oko mene zbrka, ludilo i sivilo.

Pogledom oko sebe, u daljini tražim,

za drugim životom da se odvažim.

 *

Niti koga pitam , niti želim znati,

danas gdje sam, tko sam ili nisam,

oh, kad bih mogao ovaj dan odagnati,

a srcu radost, život da mi vrati…

Dok prašnjava lica kući se spremam,

shvaćam da drugog života nemam.

 *

Ulicom istom, vraćam se umoran,

liježem na trosjed i čekam novi dan.

Isprazno gledam i pomalo drijemam,

shvaćam da drugog života nemam.

 *

Postojanje moje bez ikakva jamstva,

odano i ponizno za života čekam.

I tražeći barem malo dostojanstva,

shvaćam da drugog života nemam

 *

Kad oči krvave, bez sna zatvorim,

kad me pokriju odijelom mramornim…

Eh, rođen bez ičega depozit sam dao,

da bih se drugom životu nadao.