Kišne kapi ispraćaju praznine,
poput suza natapaju neravnine.
Misli izviru, od mnoštva se ne čuju,
a zlo navire da prošlost ponovi,
u rođenom nesretnom mi broju.

 .

Uspravno stojeći u smrtnom dvoboju,
ne mogu žal srcu zanijekati,
strijelcu sam meta, zrno u proboju,
daha posljednjeg, a srcu si lagati.

 .

Zamislih si da kiša grijehe ispire,
kapljica istine zvucima opčinjena,
da nada postoji gdje ljubav izvire,
ljubav stvarna i bezvremena.

 .

Oči se nikada života ne boje,
suze u njima su beskrajna dubina,
da mogu učinit da budu tvoje,
bila bi opita od života nevina.

 .

Vucaram se životnim putima,
mir ne nazirem, a sklanjam se svima,
misli mi razbacane, u ljubavi strasne,
u strasti želim da se srce zgasne.

 .

Poželim kleknut i kapi zamoliti,
prodrite dublje, duša mi duboka,
dok ljubav ne osjete, i požele piti,
dok ne isprazne sve iz krvotoka.

 .

U gusarenju riječi put utočišta,
od svih istina nesretnoga broja,
duši mi jedno obećanje je zahvala,
da spoznat ću milost dvoboja.