Sjećanja na njezinu

dugu, raspuštenu kosu

prikradaju se mome snu.

.

Kušam limunske trave

njezina daha

i slatki čaj od lista koprive,

okrećući stranice od sumraka,

do molitve…

.

Ostavljam za sobom tišinu

svoga mraka.

Njezina jeka dopire do Božjeg uha,

dotaknuta mitom o anđelu…

.

Otpuštam let svog poetskog pera

prema njenom usnulom jastuku

kušajući limunsku travu

njezina daha,

i u čaju koprivu…