Ruku pod ruku

Tako to krene

Žena uz svog čovjeka

Čovjek pored svoje žene

Sretnu se srodne duše dvije

I ništa više nije kao prije.

Iako će gaziti trnje

I mirisati ruže na tom putu

Pomicat će vrijeme na satu

Kad oćute minutu žutu

Dok večer niz krovove silazi

U tople grudi se gnijezdi

U muku noći snovi se roje

I šapću o Andromedi, usnuloj zvijezdi

Riječi Volim te preko usana se jave

U srcu cvjetaju, čistu ljubav slave.