Otkad sam vidjela tvoje ime na hladnom mramoru

Kao svetinju čuvam svaku uspomenu:

Razlažem, provjeravam, stavljam u vremenski kontekst

Ponavljam, uljepšavam, slažem, milujem….

                                     .

Kao da je smrt učinila vrijednijim ono što život nije

Kao da se poigrava s nama u nepriznatoj ranjivosti

I izruguje neprihvaćenoj prolaznosti.

                                  .

Otkad sam vidjela tvoje ime na tamnom mramoru

Bliže sam ti nego ikada što smo bili.

Ponavljam tvoje riječi kao molitvu:

„Kad kiši jezikom tražim kapljice

Da vidim kako nebo prija.“ I palim svijeću…