Plivam uzvodno,

nosi me struja.

Tijelo se ne da,

bori se i trsi.

Ja imam svoj san,

a ono dobro zna

da je samo stroj

u njegovoj svrsi.

 

Jedan korak naprijed,

a unatrag dva,

pa ipak se čini

da sam cilju bliže.

S trnja do zvijezda

treba proći put,

al’ je slatka pobjeda

do koje se stiže.

 

Možda ću negdje

od umora i rana,

u borbi slomljena

posrnuti, pasti,

no u srcu čuvam

pjesmu da me nosi

i s njom ću iz pepela

ponovo rasti.