Moje pjesme

Ove pjesme nisu za priredbe.
One nisu da ih glasno viču.
One su pisane za one
koji svoju priču nose tiho
 u sebi zapretenu.
*
One nisu ni za društva bučna
gdje um i duša  prerano ostare.
One su pisane za same
za one čudne i zadnje
 sanjare.
*
One nisu za šminku i svilu
gospodske ruke i sigurnost doma.
One su blagoslov i psovka za
svakog skitnicu u čijem krilu
samo pregršt  snova.
*
Ove pjesme nisu za budale
što život trate u luksuzu slijepom.
One su pisane za one
što još znaju pokloniti se
lijepom.
.
Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I#. REDAK
PISCI_LJUBAV_I_Ostale

21 komentar za "Moje pjesme"

  1. cici
    27/07/2012 at 1:47 pm Permalink

    Marija, zlato, mirišem li ja to u tebi ljevičara?

  2. sumiko
    27/07/2012 at 2:27 pm Permalink

    Moj naklon

    pozdrav

  3. Marija
    27/07/2012 at 3:13 pm Permalink

    Cici, a što je danas lijevo, a što desno? Cijenim ljude koji imaju osjećaj za socijalnu pravdu, ali i za vlastito dvorište Ne vidim ih baš u političkim institucijama. 🙂 🙂

  4. Marija
    27/07/2012 at 3:14 pm Permalink

    Sumiko, 🙂 🙂

  5. Jim Corbet
    27/07/2012 at 3:51 pm Permalink

    Jako lijepo Marija, zadnja strofa posebno je upečatljiva, imaš i moj naklon 🙂

  6. Marija
    27/07/2012 at 4:15 pm Permalink

    Jim 🙂

  7. dinko1941
    27/07/2012 at 4:28 pm Permalink

    Kako je lijepo znati tvoj široki pogled na pisanje pjesme u stihu i prozi i svaka je na svoj način lijepa i draga 🙂

  8. Mile Lisica
    27/07/2012 at 5:17 pm Permalink

    marija ova mi je jedna od najboljih koje si napisala a da sam pročitao…
    pohvale,i skidam kapu…

    izdvajam

    One nisu ni za društva bučna
    gdje um i duša prerano ostare.
    One su pisane za same
    za one čudne i zadnje
    sanjare.

    Samo sanjari razumeju istinske sanjare…
    lep pozdrav ti želim…
    😉

  9. cici
    27/07/2012 at 5:38 pm Permalink

    Cuba?
    Fidel?
    Che?

  10. marissa
    27/07/2012 at 6:54 pm Permalink

    “One su pisane za one
    što još znaju pokloniti se
    lijepom.”
    Naježila sam se od ljepote stihova, razumijevanja života u svim segmentima-
    puno sam još htjela reći o ovoj pjesmi, no neka ovaj trenutak potraje…
    Srdačan pozdrav Marija!

  11. Marija
    27/07/2012 at 6:56 pm Permalink

    -Dinko, Mile, hvala na lijepim komentarima 🙂 🙂
    -Cici, ne, ne, ne/ Ni jedna mi organizacija, stranka nije dobra ako ima više od jednog člana; 🙂 a tek lideri? Hvala, ne pijem vođe. Uvijek imaju rep kolektivizma. I njime dobro mlate 🙂 🙂

  12. Marija
    27/07/2012 at 6:57 pm Permalink

    Marissa, uvijek imaš lijepe riječi. Hvala 🙂

  13. morpheus15
    27/07/2012 at 7:03 pm Permalink

    I tako bi trebao svatko tko se namjerio na tu borbu zvanu pisanje!
    Ali previše je mulja danas, a u njemu rijetke iskre ljepote. Koje, opet, pa gotovo nitko i ne prepoznaje.

    Živjela

  14. julija
    27/07/2012 at 7:06 pm Permalink

    Morph, živio ti meni, ali bez onih pelinkovaca. Hvala na komentaru 🙂

  15. Marko Grubesic
    27/07/2012 at 7:56 pm Permalink

    To ti o svojim “pjesmuljcima” izgleda 🙂 U mom starom kraju kažu: nije svačije pjevati kroz selo!Isto tako je i sa poezijom,nije svačije da sudi o njoj.Tko razumije shvatit će 😉
    Lijep pozdrav Mare!

  16. stefi
    27/07/2012 at 7:59 pm Permalink

    Ove pjesme nisu za budale
    što život trate u luksuzu slijepom.
    One su pisane za one
    što još znaju pokloniti se
    lijepom.
    Evo poklanjam se lijepom.Bravo Marija.Pozdrav.

  17. songfordead
    28/07/2012 at 9:34 am Permalink

    Ove pjesme nisu za budale
    što život trate u luksuzu slijepom.
    One su pisane za one
    što još znaju pokloniti se
    lijepom.

    nije sve u novcima, nešto je i u ljepoti prema pisanom, posebnom svijetu
    naranča
    sfd

  18. mirko
    28/07/2012 at 1:33 pm Permalink

    “Ove pjesme nisu za budale
    što život trate u luksuzu slijepom.
    One su pisane za one
    što još znaju pokloniti se
    lijepom”.
    Sa kompjuterskog zaslona ova je pjesma istine (samo istina je uvijek skitnica koju nitko “ne zarezuje”) uzburkala moje unutarnje vode. Sada sam more. Gledam te plavim okom na bijeloj hridi. Čitaš poeziju. Znaš tko te sluša? Pjesnici. I galeb neki zastane u letu… i neka sjenka napravi piruetu.
    Ugodan dan ti želim, Marija.

  19. dusko
    28/07/2012 at 1:39 pm Permalink

    lijepo marija..ovo sam vec negdje citao,,dali si ju malo doradila? jer ova verzija mi se svidja i to vrlo:))

  20. blueperlaa
    29/07/2012 at 6:50 am Permalink

    Marija, jedna od tvojih pjesama koje se pamte … i kroz nekoliko riječi mnoge naše misli ne pronalaze put do čitatelja, no opet ovisi i tko je zaista naš čitatelj 🙂 kakvog je senzibiliteta … lol …

    Posebno mi se sviđa poruka kako su tvoje pjesme pisane za one čudne i zadnje sanjare – za one posljednje s dušom i srcem na dlanu ( praznih džepova )

    Uživaj u svakom lijepom trenutku i u svojim pjesmama ! Pozdrav od srca !

  21. julija
    29/07/2012 at 10:42 am Permalink

    Stara neprerađena pjesma, moj poetski moto. Hvala svima 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.