Vlad
blijeda je draga moja
i tužne su oči
njezine
tužna je draga moja i
blijedo je njezino
lice
*
nema sreće u srcu
pustom
moja ljubav sreću ne zna
dati
*
draga
tako me pozorno promatra
vitez crni
kao da tugu u očima
nazirem
lijepe su njegove oči
i ruke njegove bijele
čvrste
osmijeh je njegov
čaroban
a ja to tek sada
vidim
Lav
Suzana Marić
julija
03/01/2013 at 3:22 pm Permalink
doslo je do obrata postaje zanimljivo. pozdrav
03/01/2013 at 4:14 pm Permalink
Ovo je prava ljubavna priča.
Pratim je, nešto me duboko dotaklo,
srdačan pozdrav Marija!
03/01/2013 at 4:56 pm Permalink
Upornost i istinska ljubav su izgleda urodili plodom, bojim se da se situacija potpuno ne obrne i da Vlad ne postane zarobljenik ljubavi 🙂
Lijep pozdrav Mare!
03/01/2013 at 6:18 pm Permalink
Dal’ ce se ikad sresti Marija? Nekad su ljubavi nedostizne u samovarci.
Opet lepo napisano. pozdrav 🙂
03/01/2013 at 6:42 pm Permalink
možda će draga biti zarobljena tek onda kad ju Vlad pusti, tako to obićno biva 🙂 jako lijepo Mare, pozdrav i 🙂
03/01/2013 at 7:51 pm Permalink
lijepe su njegove oči
i ruke njegove bijele
čvrste
osmijeh je njegov
čaroban
a ja to tek sada
vidim
trenutak kad žena vidi muževnost muškarca, uviđa u čime ju je privukao
zanimljiva priča
pozdrav 🙂