Morska

Sjedim u hladu
staroga bora.
Cvrčci zapomażu,
prevruć je dan.
Dolje kraj mora
barka je stara.
Galeb je prati,
krużi nad njom.
Sunce već stenje,
sa zrakama grije.
Kažu biti će
pretežak dan.
U vrtu pod strehom,
starica majka
s tugom u oku,
ispraća dan.
Bore na licu
govore gorko
da żivot je njezin
teżak i grub.
Żuljevite ruke,
sad odmor svoj
žive, mirno
u krilu, dočekuju noć.

Pogled mi naglo
odluta k moru.
U njemu nalazim
svoj duboki mir.
More ja żivim
i njemu se vraćam.
Jutrom ću opet
s morem ja snit.

2 komentara za "Morska"

  1. Marija
    19/07/2017 at 8:43 pm Permalink

    More – ta neiscrpna inspiracija. Dobro poznate motive si uvila u poetsku riječ,poklonila nam lijepu lirsku sliku. 🙂

  2. danijela
    19/07/2017 at 8:55 pm Permalink

    hvala, lijepi pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.