Noć je topla i zv’jezda puna,
Maestral nježno ljuljuška val
Dok u njem’ srebrom blješti luna
Sam noću ostaje tužni žal.
Sve školjke toga lijepog dana
Raznio val pučinom crnom,
Ostade žal praznoga dlana
Sa pokojim pješčanim zrnom.
Svom svjetlošću zv’jezda osvjetljen
Ove noći sanjat će snove,
Zvjezdanom prašinom omamljen
Potražit će školjkice nove.
Zora kad sviće, sunce bljeska
zaplavi more, vrati se val,
sretan plavom pučinom ljeska
ponovno budeći usnuli žal.
Tako se smjenjuju noć i dan,
Tako se igraju val i žal,
Tako se smješe zv’jezde pred san
Kad gledaju morski ritual.
06/07/2022 at 2:38 pm Permalink
Vrlo lijepa pejzažna!
06/07/2022 at 2:59 pm Permalink
Prva strofa je očaravajuća pejzažna slika, a pjesma zgodna, baš kakav je i sam morski ritual 🙂
06/07/2022 at 9:38 pm Permalink
Volim pjesme o moru i čitajući tvoju lijepu pjesmu baš sam osjećala morske mijene i doživjela val.
Lp 🙂
06/07/2022 at 10:59 pm Permalink
Marija, Aljoša, Katarina, hvala na komentarima. Vidi se da mi fali more ove godine pa o njemu pišem da ga ne zaboravim. Vrući i sparni pozdrav.
10/07/2022 at 8:57 am Permalink
Niti jedna pjesma o moru ne može biti a da me ne dodirne !
Tako i ovatvoja
pozdrav tei
11/07/2022 at 9:44 am Permalink
Hvala ti Boba i lijep ti pozdrav.